Translate to:

АДРЕСА ЗА КОНТАКТ – proibiro@mail.ru

Petar Garjajev i talasna genetika

Petar Garjajev i talasna genetika
ДРАГИ ПРИЈАТЕЉИ ИСТИНЕ И ЗДРАВОГ РАЗУМА,
ВЕЋ НЕКОЛИКО ПУТА ЈЕ НА ОВОМ САЈТУ БИЛО РЕЧИ О ПЕТРУ ГЕРЈАЈЕВУ И ТАЛАСНОЈ ГЕНЕТИЦИ, АЛИ ФРАГМЕНТАРНО. САДА ПРЕНОСИМО КОМПЛЕТАН ТЕКСТ У ПРЕВОДУ СА САЈТА БЕБАМУР - http://www.bebamur.com/p-garjajev.html.
НАДАМО СЕ ДА ЋЕ МНОГИ ОД ВАС, ПОСЛЕ ОВОГ ТЕКСТА,  САМИ СЕБИ ПОСТАВИТИ ПИТАЊЕ – ШТА ЈЕ СТАРИЈЕ ДУХ КОЈИ СЕ МАНИФЕСТУЈЕ КАО ХОЛОГРАМСКА ПРОЈЕКЦИЈА КОСМИЧКОГ РАЗУМА , ИЛИ ТЕЛО КОЈЕ НАСТАЈЕ ИЗ ОВОГ ХОЛОГРАМА КАО ФИЗИЧКА ТВОРЕВИНА ? И ДАЉЕ КО ЈЕ КРЕАТОР ОВОГА ПРОЦЕСА ?
УМ – УДРУЖЕНа МИСАО – УЧИМО ДА МИСЛИМО !




Petar Petrovič Garjajev je doktor bioloških nauka. Akademik RAMTN ( Ruske akademije medicinskih i tehničkih nauka ) i akademik REAN( Ruske akademije prirodnih nauka ). Predsjednik je Instituta za kvantnu genetiku, naučni direktor Wave Genetics Inc. ( Kanada , Rusija )

 Talasna genetika


 Petar Petrovič Garjajev, doktor biologije, akademik Medicinsko-tehničke akademije Rusije, veći dio svog naučnog rada radio je u ruskim akademskim institutima, dok nije otišao u Kanadu, u Toronto na poziv kanadskih kolega.
Garajev: "Ispostavilo se da je naš molekul DNK antena, ne samo DNK nego i proteini. Jer oni sadrže atome metala, koji su neka vrsta antena koje su usmjerene ka Kosmosu, i primaju neke upravljačke kosmičke informacije. Kada sam uklonio molekul DNK iz spektrometra i laserskim zrakom osvijetlio prazan prostor, taj prazan prostor se ponašao kao da tamo postoji molekul DNK. Molekul DNK u vodenom rastvoru, ima kontinuiran zvuk, on emituje neki zvuk. On proizvodi složenu melodiju sa muzičkim izrazima koji se ponavljaju. Melodija lijepo zvuči, interesantna je, to je sam po sebi veoma zanimljiv fenomen. Šta sam čuo kada sam ga ozračio sa ultrazvukom, kao što je ultrazvučni aparat? Umjesto složene melodije, ostala je samo jedna usmnjena nota."

 Genetičari vjeruju da je razvoj od momenta začeća svakog živog bića, uključujući i čoveka, programiran informacijom koja je zapisana u hromozomima. Vjeruje se da je veći dio informacije uskladišten negdje. Naime, da postoji zapisana cijela informacija. Po kojem strogom redosledu treba sintetisati proteine, kao gradivni materijal za organe, da bi se zatim skupljali u tim organima. Pri tome, svaki od njih mora biti strogo na svom mjestu, i u uzajamnom dejstvu sa drugim organima da bi se stvorio jedinstven organizam. Ostaje samo da se divimo i odamo dužnu počast prirodi: Kako je tako ogromnu količinu informacija uspjela da stavi u jedro ćelije, koje je teško vidjeti čak i mikroskopom? Kako je to moguće?
Prema akademiku Petru Garjajevu to je moguće na samo jedan način: zapis informacija vrši se na talasnom nivou, elektromagnetnim i zvučnim emisijama. Garjajev je sproveo eksperiment koji je zatim sproveden u mnogim laboratorijama, sprovodi se praktično i danas, sa istim rezultatima.

 Garajev: "Postoji jednostavni eksperiment, sa ikrom žaba, ako je stavite u komoru od nikla(80%) i čelika, tj. ćelika je zaštićena sa tim metalom, tu su stvoreni svi uslovi za normalan razvoj ćelije sa jednim izuzetkom: a to je da je spoljašnje elektromagnetno okruženje izuzetno smanjeno i deformisano. Tj. tu je nenormalno elektromagnetno okruženje. Postoji samo gravitaciono polje, ono ostaje nepromenjeno, a sve ostalo ne može proći. I takvi embrioni, takva jaja pretvaraju se u čudovišta. Znate li zašto? Spoljašnje elektromagnetno okruženje, nam je apsolutno neophodno. Ono stvara svojevrsni talasani metabolizam, talasnu regulaciju koja dolazi iz Kosmosa."

Drugim riječima, u običnim metalnim komorama iz jajašca se pojavljuju normalni punoglavci, oni se zatim pretvaraju u žabe. U komori od nikla i čelika izliježu se čudovišta, niko od njih i ne dođe do stadijuma žabe. Tj. ideja talasne genetike je u tome da genetski aparat stvara organizam pomoću zvučnih i elektromagnetnih talasa različitog opsega, pri tome ih ne prima samo spolja, nego ih i sam generiše.
 Eksperimentalno je dokazano da DNK generiše radio talase i laserske zrake koji grade informacione holograme. To jest, ćelije embriona, primivši talasnu informaciju, stvaraju neku vrstu crteža koji pokazuje gdje i kako treba da rastu noge, oči, nos, itd. Ovo je u potpunosti u skladu sa zakonom o očuvanju informacija, koji je formulisan prije nekoliko godina.

 Garjajev: "Stvar je u tome da naš hromozomski aparat ne samo naš, nego i bilo kog organizma je između ostalog, struktura koja emituje svjetlost, svjetlost različitih talasnih dužina. Počinje od plave, a završava sa crvenom. Ali, DNK ne emituje samo svjetlost, nego lasersku svjetlost tj. koherentnu svjetlost. Radio sam sa veoma velikim fizičarima, i mi smo prvi uspjeli da dokažemo da DNK može da radi kao laser. To jest jednostavno eksperimentalno, smo dokazali tzv. superluminescenciju.
Postavlja se pitanje: Šta će laser u DNK? Zašto DNK ima koherentnu svjetlost? Postoje primjeri da bakterije svijetle. Ribe svijetle, alge svijetle. Truleći panj takođe svijetli. Ali to nije koherentna svjetlost. To je drugi proces svijetljenja.

A ovdje postoji posebna svjetlost, laserska svjetlost. Ovo je upravo moment, koji je izuzetno važan. Važan je zato što nas vraća nazad na holografiju, jer laserska svjetlost može da čita strogo definisanu informaciju sa strogo definisanih holograma. I on ne čita naše hromozome kao registar slika kojih je milijardu, nego po djelovima. Jer, ako se sve pročitaju odjednom, nastaće zbrka. To je diferencijalno čitanje informacija."

Naš organizam je moguće predstaviti kao veliko ćelijsko društvo. Koje se sastoji od stotine i stotine milijardi ćelija. Svaka od njih razmjenjuje sa susjednim podatke o svom stanju. Kako se upravlja takvim društvom? Najvjerovatnije nervnim sistemom. Ali nervni procesi se prostiru veoma malom brzinom, 8-10 m/s. To nije dovoljno da ćelijsko društvo normalno funkcioniše. Čak i brzina svjetlosti, nije dovoljna da bi obišla stotine milijardi ćelija, i prenijela im sve informacije. U tom slučaju, naš razvoj bi ostao na nivou bakterije. Gdje nema potrebe da se prenosi informacija između ćelija, jer je kod bakterije samo jedna čelija. U našem organizmu informacije između svih ćelija treba da se razmijene trenutno.

 Na koji način se rešava problem takve ultra brze komunikacije? Petar Garjajev i njegove kolege su napravili prvo teorijski a zatim eksperimentalni rad, koji ih je uputio na ideju da ćelijski kontinuum, razmjenjuje informacije beskonačno velikom brzinom. Svoj rad naučnici su zasnovali na svojstvu, koje je predvidio Ajnštajn i njegovi učenici, Boris Podolsky, Nathan Rosen 1935. g. Oni su tada predvidjeli,da ako se dva fotona u povezanom stanju razlete, i jedan od njih promijeni parametre, na primjer, naleti na nešto, on nestaje, a njegova informacija se trenutno prenosi na drugi foton. Jedan foton postaje drugi.
Kasnije ovo kvantno svojstvo je nazvano teleportacija. 1997. g. austrijski naučnici su eksperimentalno dokazali da se foton može teleportovati. Tj. trenutno prenositi sa jednog mjesta na drugo, uz očuvanje informacije.

Garjajev: "Oni su veoma jasno pokazali da se foton može da teleportuje, a naša DNK, naši hromozomi rade na principu fotona. To znači da naše ćelije komuniciraju jedna sa drugom sa beskonačnom brzinom. Koncept vremena tamo ne postoji, informacija je trenutno poznata. Tj. svi veoma složeni metabolički procesi u stotinama milijardi naših ćelija, ćelije međusobno, saznaju odjednom, trenutno. Zbog toga što ovu informaciju prenose fotoni. A fotoni su povezani među sobom, nalaze se u stanju sprege. I ovaj pojam sprege, je ključ da se objasni takva trenutna komunikacija u našem organizmu. I to dovodi do potpuno drugačijeg razumevanja osnove biologije, razumevanja genetskog aparata, funkcionisanja živih sistema.
 Da bi ćelije radile, da bi naš organizam normalno funkcionisao, naša ćelijska jedra rade kao biokompjuter. Paralelno s tim, postavlja se pitanje: A čemu služi nervni sistem? On takođe prenosi informacije. Ispostavilo se da uzima kako pretpostavljamo, pokušavamo da dokažemo da on uzima veliki blok, kvantuje taj ogroman obim informacija i onda ih prenosi u većim djelovima između organa, ćelija i tkiva. Dakle, tu ne postoji nikakva protivrečnost."

 Zapravo, ova priča je počela 1953. g. kada su u jednom od kembridžskih pabova ušla dva ozarena muškarca, i glasno rekli: " Upravo smo otkrili tajnu života. ". Jedan od njih je bio engleski biofizičar i genetičar - Frensis Krik, a drugi američki biohemičar - Džejms Votson. Oni su otkrili višedimenzionalnu strukturu DNK.
Jedan od pronalazača dvostruke spirale DNK dobitnik Nobelove nagrade - Džejms Votson 1988. godine javno je izjavio da je nauka veoma blizu otkrivanju hemijske osnove nasleđivanja čovjeka.

 Tri godine kasnije, SAD su razvile relevantne istraživačke programe. Kasnije je nastala "Međunarodna organizacija za proučavanje Ijudskog genoma". Istraživanje pod okriljem ove organizacije je trajalo 12 godina i potrošili su po nezvaničnim podacima više od 3 milijarde dolara. Prvi rezultati dešifrovanja čovječijeg genoma su zapanjili i same istraživače. Ispostavilo se da od 1.200.000.000 gena, koliko je prisutno u našem organizmu, veliki broj gena je zajednički sa crvima. A svaki peti gen je zajednički sa mikrobima. Više od toga, utvrđeno je da je stvarni broj gena koji pripada samo čovjeku je tri puta manji nego što se očekivalo samo 30 hiljada.
Ako se 100.000 gena čini stručnjacima nedovoljno da se obezbedi raznovrsnost čovječijeg organizma, šta reći o trećini toga. Tako je dešifrovanje čovječijeg genoma postalo senzacija na polju biologije i medicine, iako je bilo jasno da je napravljen samo prvi korak i veliko je pitanje kakav će biti sledeći.

Garjajev: "Posle ovih sjajnih rezultata, koji su praćeni otkrićem molekula DNK, dolazi do zastoja to nije paradoksalno, naprotiv to je normalna pojava, jer svako veće otkriće prije ili kasnije kao da sebe iscrpi, i dolazi do zasićenja, a zatim nastaje zastoj. Euforija prvih decenija oko DNK, što nije paradoksalno sa jedne strane to je zakontost, završava sa prilično tužnim stvarima, a te tužne stvari su povezane sa tim da ambiciozni program Ijudskog genoma, koji je funkcionisao oko 10 godina, i na kom su bila utrošena ogromna sredstva, desetine milijardi dolara i naša zemlja je bila uključena u to, završio se kako kažu: "Tresla se gora, rodio se miš.".

 Svaki biosistem ima molekul DNK, pa čak i najjednostavnije kvazi-žive strukture kao virusi. Dakle, taj molekul DNK sadrži svega oko 35.000 gena. A pojam "gen" kao da "zarđalim ekserima" udara u glavu biologa. Ako se ranije pojam gena negirao, sada postoji takav aksiom, dogma: Da je gen dio DNK odgovoran za sintezu proteina. I to je sve."
 Sada je 98-99% genoma apsolutno neshvatljiv savremenim naučnicima. Ovih 98-99% naučnici sada simpatično zovu " otpad DNK" (junk DNA), i ako ne znaju šta taj pojam podrazumijeva.

Garjajev: "Sa time se jednostavno ne otvaraju nijedna vrata. Biolozi ne mogu, genetičari ne mogu da objasne funkciju najvećeg dijela DNK u našim hromozomima i pogrdno ga nazivaju "otpad". U stvari, glavna funkcija je vjerovatno tamo zaključana. Zašto? Ponavljam program "Ijudskog genoma", je pokazao da čovječiji genetski sistem ima oko 35.000 gena koji su gotovo identični, na primjer sa genima: vilinskog konjića ili gliste, ili svinje ili majmuna.
Odmah se postavlja pitanje u čemu se razlikujemo od njih, po tom pitanju? Ako se genetski po genima ne razlikujemo. Paradoks! Jednostavno glupost! I biolozi, genetičari, tako stidljivo skreću pogled i nalaze neke izgovore da su, ti geni u različitim kombinacijama. Kod E. coli rade u jednoj kombinaciji, kod čovjeka u drugoj kombinaciji, kod mušice u trećoj. Ali sve je to izgovor.
A istina je upravo, da su proteini uglavnom enzimi. To je radni slijedni, instrumentarij univerzalan za sve organizme. Za čovjeka, životinju, biljaku, bakteriju ili viruse. Jedan isti niz radnih instrumenata, koji obezbjeđuje metabolizam ili razmjenu materije. Ali, tada treba objasniti zašto se mi ipak genetski razlikujemo. Ipak, je naša nasledna informacija kodirana u hromozomima, i nigdje drugdje.
I ovde nastaje paradoks, ćorsokak i ovdje počinju loše stvari. Pošto biolozi vjeruju da je jedini značajni genetski materijal - gen. Počeli su da manipulišu sa tim genima, počeli su da ih guraju u razne organizame. Počeli su da ih kombinuju. "Postoji koristan enzim koji proizvodi korisne proteine. Evo na primjer krompir, uništava ga koloradska, krompirova zlatica, nešto se mora uraditi.""

I uradili su. Genetičari su uveli u krompir gen. Ovaj gen kodira protein koji ubija krompirovu zlaticu. Prinos krompira je bio veliki. Krompirova zlatica ga više ne jede. Sada treba stvoriti paradajiz koji ne truli, super slatku cveklu ili biljke koje mogu da akumuliraju vitamin E, koji je neophodan za čovječiji metabolizam. Genetičari razvijaju i dobijaju takve transgene, koje priroda ne može ni da zamisli. Oni tvrde da je gajenje transgenih usjeva povoljno, jer zahvaljujući genetskim promjenama na ovim biljkama štetočine im ne mogu ništa i nijesu potrebni pesticidi. Dakle, oni imaju veću produktivnost i ne zahtijevaju dodatne troškove za hemikalije, a bez njih bi čovječanstvu prijetila glad. Ali, vratimo se krompiru.

Garjajev: ""Zeleni" su otkrili da ako se sa tim krompirom nahrane miševi, kod njih se postepeno razvija rak debelog crijeva. Otkud to odjednom! Kada su svi genetičari tvrdili da je sve dobro, sve normalno! Ispostavilo se da nije baš normalno. U čemu je stvar? Ne znaju. Oni to ne znaju, iz prostog razloga što ne uzimaju u obzir funkciju tog "junk DNK". Ispostavilo se da "junk DNK" igra veoma, veoma važnu ulogu. Kako on može da igra tako važnu ulogu ako je tako prost? Ovdje mora da se promijeni paradigma. Ispostavilo se da se kodiranje naših hromozoma sprovodi na dva nivoa. Barem na dva nivoa, a u stvari, ovih nivoa ima mnogo.
Prvi nivo je nivo kodiranja supstanci. Kada se kodiraju uglavnom proteini, enzimi. To je samo 1-2% DNK. A 98-99% junk DNK obavlja kodiranje na potpuno drugačijoj osnovi. Kako se to dešava? Ako veoma pojednostavljeno kažemo da  98-99% ostataka naše DNK, u fizičkom smislu su tečni kristali. Tečni kristali mogu da se razviju u određenim fizičkim strukturama, tipa holograma."

 Ako se na hologram usmjeri zrak svjetlosti, tada nastaje veliki svjetlosni lik.

 To može da bude lik bilo čega, čovjeka, životinje ili biljake. Ovaj lik se može podijeliti, uslovno govoreći, na najsitnije komadiće. Samo nemojte pojednostavljeno misliti, na primjer, da se u oplođenoj jajnoj ćeliji nalazi gotov lik odraslog čovjeka. Jednostavno, bilo koji sistem, bilo koji organizam treba da se stvara po određenom ispravnom programu. Ako takvog preliminarnog plana nema ili je oštećen, javlja se genetska mutacija.

Garjajev: "Pokušava se objasniti da su geni, sami mutirali. Da zaista se dešava da određeni gen, tkz. morfogenetski gen mitura i dobija se neka anomalija. Ali treba dati objašnjenje, da pored tih 2% gena koji kodiraju uglavnom proteine, postoje i geni koji kodiraju morfogenezu, to jest, ustrojstvo organizma.
Izgradnja organizma odvija se na dva plana. Prvi plan je hologram. Hologram zadaje prostornu strukturu. Obrazac po kome se, kao po šemi, konstruiše organizam. No, ispostavilo se da u hromozomima postoje još i tekstualni program. Još uvijek mi ne razumijemo te tekstove. No, zapisani su po istom principu kao i Ijudski govor. DNK je tekst, a proteini, su u stvari kopija, nastala dekodiranjem jednog jezika na drugi, odnosno, sa jezika DNK na jezik proteina. Proteini su takođe tekstovi. I ispada da, radi jednostavnosti reći ću tako, da taj pokretni protein sa zahtjevima za novim i novim proteinima to je kao da se na pisaćoj mašini stvaraju tekstovi i nastaju proteinske fraze, proteinski predlozi tipa kompjuterskih programa, koji već zadaju po svom pravilu, neke detalje za izgradnju organizma. To jest, dva plana ustrojstva. Dolazimo na to, da se ispostavlja da 99% "junk DNK" nije otpad."

 Petar Garjajev radio je od 1984. u Institutu za fizičko - tehničke probleme kao viši naučni saradnik sa kolegama je proučavao problematiku DNK. Za ovih 20 godina uspio je ne samo da objasni mnoga pitanja u vezi sa nastankom života iz DNK, nego i da postane osnivač principijelno nove nauke - talasne genetike. Pokušavajući da shvati, šta zapravo upravlja izgradnjom složenih bioloških sistema, naučnici su uzeli DNK iz žlijezde zuba teleta. Stavili u spektrometar i osvijetli sa snopom crvene laserske svjetlosti. Sa naučne tačke gledišta, to je veoma jednostavan eksperiment.

Garjajev: "Kada sam uklonio molekul DNK iz spektrometra i laserskim zrakom osvijetlio prazan prostor, taj prazan prostor se ponašao kao da je tu prisutan molekul DNK. Tj. vidio sam fantom DNK. Ali ne apsolutno identičan, naravno. Bio je manji signal, ali opšti karakter je upravo bio takav kao da je prisutan DNK molekul, iako ga u tom eksperimentu nije bilo."

 Eksperimentatori su zaključili da je uređaj neispravan. Nekoliko godina kasnije nastavljajući eksperiment sa čelijskim jedrom, u drugom naučnom institutu, Garjajev je shvatio da je laserski zrak otkrio - fantom DNK.

Garjajev: "Na primjer, ako se molekul DNK zagrijeva do temperature od 42 stepena, na kojoj čovjek umre, uzgred, nije bilo jasno zašto on umire pri temperaturi od 41-42 stepena, ali sada nam je postalo jasno, u tom trenutku tečni kristal DNK se topi. Tj. naši hromozomi na toj temperaturi se tope. tj. sama dvostruka spirala DNK ostaje a nezina tečno-kristalna stanja prestaju da postoje, i brišu se ovi visoki programi, koji su osnova talasne genetike, i čovjek umire. Znajući da tu ostaje fantom, mislim daj da ohladim prostor za eksperiment i stavljam u njega molekul DNK, pri normalnoj sobnoj temperaturi. Stavljam tu molekul DNK i posmatram oscelograf. I vidim Bože moj, DNK molekul se ponaša kao da se zagrijeva. A prije toga kada je kontrolisan molekul DNK je bio potpuno normalan. Dolazim do zaključka ili pretpostavke da je fantom DNK biološki aktivan, i zaista to je potvrđeno 1993. godine u Institutu za kontrolu, Prangišvili i Tirtišev zajedno su dokazali da su fantomi zaista aktivni."


Fantomi nijesu samo aktivni, oni žive. Istina koliko dugo naučnici još uvijek ne znju. Spektrometar, za koji su naucnici mislili da je neispravan je registrovao fantome tokom 40 dana. Nije isključeno da je i posle tog perioda on još uvek bio tu ili je i sada. Samo za njegovu registraciju nijesu stvoreni još uvijek ultrasenzitivni uređaji.
 U principu, fantom nije samo naučni termin. Svako od nas je čuo za fantom bola, kada se Ijudi na primjer sa amputiranim nogama, žale na bolove u nedostajućoj nozi, to je upravo energetski fantom, koji se oglasio. U medicini, postoje slučajevi kada dođe vrijeme očekivanog porođaja, kod žena koje su imale spontani pobačaj, one osjećaju kontrakcije. Moguće da je ovo pojava fantoma fetusa koji je sličan fantomu DNK, koga je eksperimentalno dobio tim akademika Garjajeva kada nakon raspada talasnog okvira fantoma, ostaje njegova tanka Ijuska. Ali kako se oni ponašaju to niko još ne zna.

 A evo uticaj dobro poznatog svakome od nas ultrazvučnog skeniranja organizma, nakon niza eksperimenata Petar Garjajev ga smatra pogubnim za čovjeka.

Garjajev: "Da, 1995. i 1996. godine, radeći sa DNK, odlučio sam, da vidim kako djeluje ultrazvuk na DNK. Uništava li molekul DNK, jednostavno interesovalo me je šta se dešava. Po teoriji ne bi trebalo da uništava DNK, zato jer je riječ o istom tretmanu kao što je ultrazvučna dijagnostika. Uništavanja ne može da bude!
Delujem na molekul DNK sa ultrazvukom, a potom vidim stvari koje su me zapanjile. DNK molekul u vodenom rastvoru se oglašava, zvuči sve vreme. Emituje složenu melodiju sa ponavljanjem muzičkih fraza. Šta sam čuo kada sam ga ozračio sa ultrazvukom, kao što je ultrazvučni aparat? Umesto složene melodije, ostala je jedna tužna nota. To znači da smo koristeći ultrazvuk, obrisali ogromnu količinu informacija iz molekula DNK, koja se realizuje preko zvuka. Tada sam pomislio, Bože moj, mi nemamo zdrave djece. Na Zemlji nema zdrave djece. Zato što svi oni, osim divljih plemena, prolaze ultrazvuk."

 Rad DNK može se porediti sa kompjuterom, koji trenutno daje mnogo rešenja. Ali ako ga udarimo čekićem, kompjuter će vjerovatno na sva pitanja davati isti odgovor. U suštini ista stvar se dešava sa organizmom, kada ga ozrače sa ultrazvukom. Njegove talasne matrice tako se izražavaju da se kod njih iznenada pojavljuje jedna frekvencija, ali to se ne događa odmah. DNK molekul prolazi jak šok posle ultrazvuka, dugo dolazi sebi, a zatim generiše talasni fantom bola i straha. Dalja istraživanja pokazuju, da kada je izložena ultrazvuku dvostruka spirala DNK se raskida, kao pri jakom zagrijavanju molekula.
Tokom mehaničkih povreda obrazuju se elektromagnetni talasi, koji stvaraju fantom. Oni mogu da unište DNK, slično kao visoka temperatura i ultrazvuk. Istraživanja su pokazala da ultrazvuk izaziva pad naslednog programa i naravno, tada ne može da formira zdrav organizam, ovo je gledište akademika Garjajeva.

Još jednu seriju eksperimenata Garjajev je sproveo sa jedinstvenom optičko -elektronskom opremom, koju je stvorio njegov tim. Garjajev taj uređaj zove: pilotni model biokompjutera.

Garjajev: "Mi smo sproveli 2002. g. nekoliko eksperimenata u Kanadi. Koristeći laser koji je osnovni dio biokompjutera, koji djeluje kao jedna cjelina. On zaista funkcioniše kao biokompjuter. Zašto? Jer je laserski sistem u stanju da čita informacije i ta informacija može da upravlja organizmom, koji se nalazi na velikoj udaljenosti. Mi smo radili na rastojanju od 20 km. Sa stanovišta ranije genetike i biohemije to je besmislica."

Ali, to je činjenica sa kojom treba računati prije ili kasnije. Laboratorijskim miševima su uništili pankreas koji proizvodi insulin. Kod njih se pojavio dijabetes. Ove životinje su mogle da prežive najviše nedjelju dana. Tim Garjajeva je preduzeo obnovu uništenih organa. Koristeći sopstveni uređaj, tkz. model biokompjutera, čiji je glavni dio laser. Sa njim je pročitana informacija iz pankreasa novorođenih miševa i prenesena na miševe koji su bili već u agoniji, prenos je sproveden na rastojanju od 20 km. Rezultat toga je bio da su svi miševi ozdravili. Eksperimenti pokazuju da se biosistem može kontrolisati na daljinu putem radio talasa, određenim informacijama. Zašto se ne bi na isti način liječio dijabetes bez insulina ili kontrolisao rak, tuberkuloza, ili uništio virus AIDS-a.

Garjajev:" Ispričaću vam kako smo htjeli da usmjerimo našu medicinu i farmakologiju na taj proces. Ukratko, uzmemo RNK. Koristimo je kao disketu unesemo tamo neka izobličenja, zatim tu RNK, očitamo na naš kompjuter, prevodimo tu informaciju u vidu radio talasnih fotona i ozračimo bolesnog čovjeka, kod kojeg je počela aktivna faza, replikacija virusa AIDS-a. Virus AIDS-a prima dezinformaciju u svom genetskom aparatu, to unosi konfuziju, i on prestaje da se razmnožava."

 Za praktično rešavanje problema potrebna je ne samo finansijska podrška, nego i priznavanje teorije Garjajeva. Ona je priznata u Kanadi, Njemačkoj i Japanu. U Rusiji nije!

Leonid Koročkin: "Propagira se nerealna hipoteza. U stvari, ne potvrđena, ne prihvaćena od strane naučnog svijeta. Blago rečeno ona izaziva veliki skepticizam. Ja ću pokušati da objasnim zašto. Glavna tvrdnja ove hipoteze je u tom da autori obaraju savremenu genetiku, teorijom o genetskom kodu. Tvrdi se da je DNK nosilac naslednih informacija, da je genetska informacija zapisana u nekim nikom poznatim talasima, biopolja. Ta mišIjenja, koja daje ova grupa, ne mogu se smatrati strogo naučnim, i naravno ne mogu predstavljati bilo kakav dio savremene nauke, već naprotiv protivreče svemu što je poznato, što se odnosi na biološke zakone. Dakle, moj stav je kao i stav naših genetičara, apsolutno jedinstven. U nauci, se to ne može prihvatiti."

Garjajev: "Ponavljam, ne pretendujemo na apsolutnu istinu. Mi smo jednostavno prišili Mon Blanu. Mi kažemo da je stara genetika radila ispravno, a tamo postoji gen koji kodira proteine i to je sve. Ali to je mali, mali dio. A ostali dio otvara nam apsolutno gigantske mogućnosti."

 Pitam se, jesu li već genetičari zaboravili da je u prošlom vijeku, negiranje onoga što se sada radi, tada zaustavilo razvoj sovjetske genetike za više od 30 godina!


  (Iz filma:" Talasna genetika")

Prevela: Beba Murutavić

Torziona polja uticaj riječi na DNK čovjeka


Doktor biologije P.P. Garjajev i doktor tehničkih nauka G.T. Tertišnij pomoću uređaja kojeg su sami konstruisali su zabeležili: da kletva uzrokuje mutogeno dejstvo slično radioaktivnom zračenju od 1000 rengena... više 





а


Evo prevod ovog teksta šta Garjajev kaže za pravu hajku koja se vodi protiv njega u Rusiji od strane “Komisije” koja je formirana da se “razračuna sa pseudonaukom”:

“Da li samo mene proganjaju? Naravno da ne. Ovo je pravi naučni genocid. Proganjaju G.I. Šhipova genijalnog fizičara. Otjerali su u grob A.E. Akimova (tvorac teorije torzionog polja), Šipovovog saradnika. Sada je V.I. Petrik, jedan od najtalentovanijih naših naučnika, koga je takođe proganjala "Komisija", činjenično dokazao da "Komisija" dobija milione dolara (vjerovatno iz SAD) za sasijecanje u korjenu ključnih istraživanja u Rusiji.

 Rusiju žele da pretvore u bezumno stado ovaca. Zato moraju da iskorijene ostatke intelekta kod Rusa - uklone naučnike, a zatim sa Rusijom da rade ono što žele - da opljačkaju njeno nacionalno bogatstvo: naftu, zlato, dijamante, gas, drvo. Od Rusa da naprave robove, i realizuju ideju "zlatne milijarde" . Hraneći ljude GM-proizvodima, i vakcinišući otrovom, ubijaju 5 milijardi " Morloks -ova " da bi koristili milijardu "Eloi-a" (sjetite se pisca naučne fantastike H. G. Wells ). Totalni genocid se dešava na zemlji. Upravu je Krajon - moramo se ponovo roditi i iz pola životinjskog stanja preći u normalno, ljudsko, jer tranzicija počinje od 2012. godine. A lingvističko-talasna genetika će igrati u tome značajnu ulogu.”







Talasna genetika

 "Отдел Х" - Волновая генетика (TVC)

 Riječi voditelja: "PažIjivo se pripremite, jer ono što će te čuti u narednih pola sata, i ono što ćete vidjeti u narednih pola sata, to jedva da se uklapa u uobičajene okvire, da budem iskren uopšte se ne uklapa. I na prvi pogled može izgledati, da je sve to mašta bolesnog kvazi-naučnog pisca fantastike, koji nema nikakvih kočnica. Ali, stvar je u tome, da tome treba prići ozbiljno. Zato što je riječ o najozbiljnijim naučnim istraživanjima, i o najozbiljnijim naučnicima..." 

Talasna genetika - Nastanak života




 Волновая Генетика - Зарождение жизни
 Život je došao iz Kosmosa, zajedno sa informacijom.To je jedna od najsavremenijih i najekstravagantnijih hipoteza o nastanku života na Zemljii, ona pripada nauci koja se zove - Talasna genetika. Naučnici su ubijeđeni, da je van zemaljska informacija odredila kako da izgleda sve živo, na našoj planeti.

Posle toga kada su naučnici dešifrovali genom čovjeka, pokazalo se da 1% njegove DNK, kodira proteine, ostalih 99% naučnici genetičari zovu "otpad DNK". Stvarno taj dio molekula DNK, koji kodira proteine, zauzima 1-2 %, ali to ne znači, da je ostali dio molekula DNK, nama nepotreban. Teško je zamisliti, da je tokom miliona godina evolucije u glavnom informacionom centru organizma moglo ostati toliko "otpada".

 Klasična genetika polazi od toga, da genetski molekuli DNK imaju materijalnu prirodu i ponašaju su kao supstanca, kao matrica, na kojoj je zapisan naš materijalni genetski kod. Genetski kod, je kao rečnik, rečnik prevoda sa jezika DNK na jezik proteina. Sa gledišta talasne genetike, DNK se ne ponaša kao supstanca nego kao elektro-magnetno i zvučno polje.

 Dugogodišnji eksperimenti su omogućili doktoru biologije Petru Garjajevu i njegovim kolegama, da potkrijepe dokazima i stvore koncepciju talasnog genoma. Oni pretpostavljaju, da osnovni dio genetske informacije koji je neophodan za razviće svakog organizma na Zemlji, dolazi izvana, i nalazi se baš u tih 99% tkz. "junk DNK". Pojednostavljeno rečeno, ta informacija kao da je zapisana na video traci samo video traka DNK, kadar po kadar zadaje holografski video poredak, za izgradnju budućeg organizma. Drugim riječima, da bi se izgradio organizam npr. čovjeka neophodan je njegov postepen po djelovima nacrtan crtež-plan a takođe i tekstualne napomene. Sve se to naime nalazi u tih 99% DNK i crteži i tekstovi. Ako bi se proučio i shvatio taj mehanizam, mogao bi se reprogramirati genetski sistem bilo kog organizma, od biljaka do čovjeka.
 Garjajev tim je stvorio specijalni laserski uređaj i metodologiju za njeno korišćenje u radu sa genetskim tekstovima i njihovim holografskim strukturama. Serijom jedinstvenih eksperimenta, naučnici su potvrdili, svoju koncepciju - talasnog genoma.
  Naši hromozomi i naša DNK su antene, koje primaju informaciju iz Kosmosa. Mi smo otvoreni sistem, znači mi konstantno primamo i odajemo informacije u Kosmos.

  Pristalice talasne genetike, smatraju da je milionima godina ranije osnovna informacija o nastanku života na Zemlji, vještački donešena, prauzorci su donijeti, pomoću kosmičkih izlučenja. Naime od tog trenutka počela je njegova evolucija, ona se odvija i dan danas, kontrolom čestica, kosmičkih talasnih gena, koji imaju i govorne karakteristike: " U početku bješe riječ ".

 Svako naučno dostignuće, može se primijeniti dvojako sve zavisi od toga u čijim rukama se nađe.

 Talasna genetika daje mogućnost čovječanstvu da još jednom preispita hipotezu o nastanku života na Zemlji, a to znači još se više približi, odgonetanju glavne tajne Univerzuma. Možda stojimo na pragu velikih otkrića, koja mogu izmijeniti život Ijudi. Upravljajući genomom, može se odnijeti pobjeda nad svim bolestima takvim kao što su: rak, dijabetes, tuberkoloza i AIDS. Ispostavilo se da je moguće podmlađivanje organa bez hirurške intervencije, produžetak života po želji, tako tvrde pristalice talasne genetike. Za čovječanstvo, po njihovom mišIjenju, otkrivaju se fantastične perspektive.


КАО ДОДАТАК ОВОМ ТЕКСТУ ПРИЛАЖЕМО НЕКОЛИКО ЛИНКОВА СА ЈУ ТЈУБА ДА СЕ ДЕТАЉНИЈЕ УПОЗНАТЕ СА ОВОМ АТРАКТИВНОМ ТЕМОМ. НАДАМО СЕ ДА ЋЕ ВАШЕ ИНТЕРЕСОВАЊЕ БИТИ КОРИСНО ЗА ВАС И ВАШЕ ПРИЈАТЕЉЕ.








0 коментара:

Постави коментар

Copyright2010 Skriveno saznanje Design by Izrada sajta | Zlatibor na dlanu

PVC stolarija Adaptacija stana | Molerski radovi | Spusteni plafoni | Slike i zakon postanja | Opel auto delovi Auto placevi Auto servis vw Back to TOP